Istraživačko pitanje, state-of-the-art u temi istraživanja i najvažnije publikacije.
Talent je često korišten pojam u društvu i može se primjenjivati u više domena, uključujući obrazovanje, glazbu i sport [1]. Identifikacija sportskog talenta je potraga za mladim sportašima koji imaju potencijal postati elitni sportaši. Svi tradicionalni putevi razvoja sportaša dijele zajednički cilj, identificirati i razviti pojedince s najvećim dugoročnim potencijalom za uspjeh u elitnom natjecanju [2]. Maksimiziranje sportske izvedbe i potencijala u odabranim okruženjima konstantno je u fokusu sportske znanosti. Stoga svaki sport i sportska disciplina moraju imati normativne vrijednosti različitih tjelesnih karakteristika, uključujući morfološke karakteristike, sastav tijela, fizičku spremu i praćenje rasta i razvoja mladih sportaša [3]. Prijavljeno je nekoliko studija povezanih s različitim procesima identifikacije i razvoja talenata u sportu i kako treneri mogu prepoznati i poboljšati identifikaciju i razvoj talenta. Pronalaženje, regrutiranje i zadržavanje talenata globalni je izazov i posebno je relevantno za sportske klubove i nacionalne saveze [4]. Međutim, mnoga zapažanja sugeriraju da su trenutni modeli za otkrivanje talenata daleko od zadovoljavajućih [5]. U posljednjim desetljećima razvijeni su i primijenjeni različiti koncepti za prepoznavanje i identifikaciju sportskih talenata. Ranije je postojao poznat i često kritiziran model bivše Demokratske Republike Njemačke, Australski model Australskog instituta za sport (AIS), koji je bio u usponu tijekom 1990-ih, modeli koji su se primjenjivali u Velikoj Britaniji ili Japanu itd. Brojni modeli potrage za talentima [6,7,8] temelje se na elitnim sportašima kao proizvodu koji treba pronaći i usavršiti pod pritiskom rokova kako bi se postigli vrhunski rezultati u najkraćem mogućem vremenu. Nažalost, ti sustavi zanemaruju etičku komponentu i interese mladih sportaša. Nedavne studije adresiraju demografski problem malih zemalja i prepoznaju primjer programa potrage za talentima AIS-a [9] predlažući model koji se sastoji od tri faze: a) Prva faza je potraga za talentima u školama (detekcija talenta),b) Druga faza je napredno testiranje kombinirano sa sportsko-specifičnim testiranjem (identifikacija talenta, orijentacija), c) Treća faza ima za cilj praćenje i razvoj talenata. Istraživači naglašavaju potrebu za razvojem učinkovitog sustava sposobnog za identifikaciju pravog sportaša u pravom okruženju. Jasno je da primjeri Kine i Ujedinjenog Kraljevstva nisu izvedivi za male zemlje poput Hrvatske ili Slovenije, (iako su neki pokušaji bili napravljeni u Sloveniji [10]) tako da nam još uvijek nedostaje sustavna evaluacija selekcije talenata na nacionalnoj razini. Nizozemska i Kanada usvojile su model dugoročnog razvoja sportaša (LTAD) [11], koji se fokusira na sveobuhvatan razvoj sportaša. Većina istraživanja talenata koristi generičke terenske testove i studije poprečnog dizajna koje se fokusiraju na razlike između elitnih i neelitnih: badminton [12], košarka [13], gimnastika [14], rukomet [15], judo [16], ragbi 17], odbojka [18], vaterpolo [19] i plivanje [20]. Douglas [21] je dizajnirao sustav talenata za Katar, s ciljem evoluacije svakog dječaka kako bi se djeca s visokim postignućima usmjerila prema Aspire akademiji. Sustav uključuje iste tri faze kao i AIS model. Japanski model [22] nudi nove dimenzije u području talenata u sportu. Sustav, koji uključuje detekcij talenata, identifikaciju talenata i prijenos talenata, rezultirao je s 700 odabranih sportaša za 12 regionalnih centara. Međutim, znanstvenici iz područja sporta ne slažu se u svojoj ocjeni modela koji se koriste u praksi [23]. U svoj kompleksnosti i sveobuhvatnosti područja detekcije, identifikacije i razvoja sportskih talenata globalnu pozornost znanstvene zajednice posljednjih godina privlače i 3 znanstvene teme koje su predmet interesa našeg projektnog prijedloga:
Adresa